EN | BA

Hrvatski parlamentarac Ivan Pernar i palestinski ambasador Mohammed Nabhan razmijenili mišljenja o Bliskom Istoku i Balkanu

Ranog aprila, hrvatski parlamentarac Ivan Pernar sastao se s Mohammedom K. M. Nabhanom, ambasadorom Države Palestine u Srbiji, te razgovarao o raznim temama vezanim za Bliski Istok i Balkan. Donosimo Vam puni razgovor njihovog sastanka:

Pernar and Nabhan (photo: Tanjug)

Pernar: Evo dame i gospodo, danas se nalazim već drugi put s palestinskim veleposlanikom, Mohammedom Nabhanom, ja ga molim da ispriča koje su okolnosti koje su ga dovele do hrvatskog Sabora.

Nabhan: Meni je zaista čast i zadovoljstvo pošto se danas nalazim ovdje u hrvatskom Saboru, da uzvratim posjetu svom prijatelju, Ivanu Pernaru, koji je bio kod mene u Beogradu da me posjeti i da izrazi svoje simpatije prema mom narodu. Zato sam došao ovdje gdje radi i djeluje, da mu zahvalim i da mu kažem hvala za sve što on čini za nas, za pravedno palestinsko pitanje. Meni se čini da ova zemlja Hrvatska, kao slobodna država, kao ljudi koji su slobodoljubivi, kao narod koji je stekao svoju slobodu, logično da podržava narod koji se bori za tu slobodu.

Pernar: Točno, za istu stvar.

Nabhan: Za istu stvar. Mi smo brzo našli da imamo dosta zajedničko, zajedničkih stavova, jer podržavamo pravdu i slobodu.

Pernar: Da, pravdu i slobodu. Ali dajte nam recite, ono što nas zanima, s koliko zemalja Palestina ima diplomatske odnose? Koliko ih priznaje Palestinu?

Nabhan: Postoji 138 država koje priznaju Palestinu, a Palestina ima ambasadu u 103 države.

Pernar: Ono što je zanimljivo jest da Hrvatska nema diplomatske odnose s Palestinom. Možete li objasniti što se sve radilo na tom polju i što ste sve vidjeli kao glavnu prepreku tome?

Nabhan: Što se tiče mene i mojih ljudi, nema nikakvih prepreka. Ja ne znam da postoji prepreka na hrvatskoj strani, nadam se da ne postoji, i ja apeliram na Hrvatsku i na njeno vodstvo da što prije to učini, jer kao što smo spomenuli Hrvatska je slobodna zemlja i ima pravo da djeluje u skladu s ljudima koji dijele iste vrijednosti. Pogotovo zato što Palestinu podržava dvije trećine međunarodne zajednice.

Pernar: Dajte recite kada je bilo glasanje u UN-u na pitanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela, Hrvatska je bila suzdržana, kakav je bio omjer, kako su glasale ostale zemlje?

Nabhan: Ostale zemlje su glasale, u velikoj većini, za tu našu rezoluciju. Ukupno 128 država za rezoluciju kojom je Palestina tražila da se poništi odluka američke administracije da priznaje Jeruzalem kao glavni grad Izraela, jer to je proturječno s međunarodnim pravom i poretkom koji unaprijed određuje sudbinu tog okupiranog grada.


Palestinsko djetinjstvo

Pernar: Dajte ispričajte, iz kojeg se mjesta porijeklom?

Nabhan: Ja sam rodom iz jednog sela koje se zove Lakiš, što je vrlo staro biblijsko, čak predbiblijsko mjesto. To je bila stara Feničanska kraljevina. Danas je dio Izraela.

Pernar: Ispričajte nam što se dogodilo s vašim narodom kada je 1948. formirana izraelska država.

Nabhan: Ja sam rođen 1947. godine, znači prije stvaranja Izraela. Stariji sam od Izraela. Moja obitelj je bila primorana 1948. da napusti naselje.

Pernar: Kako je to izgledalo, što su vam pričali roditelji?

Nabhan: Moja pokojna majka mi je pričala da je to bilo lijepo i pitomo mjesto. Kada su ga napustili, onda su došli Izraelci i uništili sve zgrade u mjestu.

Pernar: Jedan detalj, kako to da su napustili selo?

Nabhan: Otišli su pred bombardiranjem, oni su bacali bombe na to selo, dosta stanovnika je poginulo. Oni koji su preživjeli napad, morali su ga napustiti. Potom su došli Izraelci i sve digli u zrak. Ostatke kamenih kuća su uzeli za građevinski materijal, poslali buldožere i sve sravnili sa zemljom, te spalili drveća.

Pernar: Znači Izrael se stvara na način da se proganja palestinsko stanovništvo i da mu se ne dopusti pravo na povratak, a sva imovina tih ljudi se oduzima...

Nabhan: Upravo ovo što se događa između Izraela i Gaze je dio te priče. Ti ljudi su bili protjerani iz svojih mjesta, kao što sam ja bio protjeran. I sad su htjeli, na dan kada Izrael slavi svoj 70. rođendan, da pokažu svjetskoj javnosti svoj problem: što je s nama?

Pernar: Godine 1995. je bila hrvatska vojna operacija "Oluja" i posljedično, u toj operaciji su mnogi Srbi izbjegli iz Hrvatske. Postavlja se javnosti pitanje, u smislu: je li to bilo u organizaciji srpskog rukovodstva u Hrvatskoj, ali ono što je neosporno jest to da je vojna operacija bila povezana s bijegom stanovništva, znači možemo pretpostavljat da su ta dva događaja bila povezana. Međutim, ono što je za nas bitno je sljedeće: svi Srbi, koji su se povukli, da li im je oduzeto hrvatsko državljanstvo? Nije. Svima je ostalo državljanstvo i mogu se slobodno vratiti u Hrvatsku. Nažalost, mnogima su bile spaljene kuće, međutim, ako su se htjeli vratiti, mogli su ih obnoviti. S druge strane, dio kuća je bio zauzet, odnosno Hrvati su bili useljeni u njih pa su morali sudske sporove voditi i drugo, ali imali su pravo na povratak i obnovu. Želim samo ukazati različitost na tu sudbinu Srba u Hrvatskoj i Palestinaca u Izraelu. Ljudi ne shvaćaju da prognani Srbi se mogu vratiti, a prognani Palestinci ne mogu, međutim, na Haškom sudu se naravno nije sudilo Izraelu nego Hrvatskoj. Želim ukazati na licemjerje međunarodne zajednice. Za ono što se dogodilo u Palestini, za taj strašan zločin, etničkom čišćenju 750.000 ljudi, ili milijun, koji se ne mogu vratiti svojim domovima, nije suđeno. Mnogi gradovi su uništeni, možete li reći koliko je palestinskih gradova uništeno?

Nabhan: 400 palestinskih gradova i sela je uništeno.

Pernar: S ciljem da se izbriše uspomena na njih. Možete li reći postoje li neki široko poznati gradovi koji su uništeni?

Nabhan: Postoje miješani gradovi, kao Jaffa i Haifa, Nazaret je ostao čitav palestinski grad, ali sve drugo, posebno sela van većih gradova, sve je uništeno. Više ih nema na geografskoj karti.

Pernar: Vaši roditelji, kako je vrijeme prolazilo, jesu li očekivali povratak ili su već tada, dok ste bili dijete, izražavali sumnju u povratak?

Nabhan: Oni su se nadali, oni su umrli s nadom da će se vratiti na svoju zemlju. Mi smo živjeli u tim selima kao seljaci, bavili smo se poljoprivredom, naši gradovi su bili razvijeni, u Palestini su postajala dva aerodroma.

Pernar: Vi živite pod jednim vojnim režimom, pod okupacijom, odnosno tko nije protjeran živi u izbjegličkim kampovima ili u Gazi i na Zapadnoj Obali, međutim, vi se tamo borite za opstanak u tim nemogućim uvjetima. S druge strane, ja gledam kako hrvatski narod bježi iz Hrvatske jer je vani plaća nešto veća, i jednostavno hrvatski narod ne shvaća što znači imati vlastitu državu, odnosno što znači imati mogućnost da izađeš na izbore i odlučiš o sudbini svoje zemlje. Palestinski narod nema mogućnost da izađe na izbore i glasuje protiv okupacije. Izraelci često tvrde da su jedina demokracija na Bliskom Istoku, međutim mi svi znamo da je to...

Nabhan: To je velika laž.

Pernar: Da, to je velika laž, ali dajte objasnite ljudima što znači imati svoju državu u punom smislu te riječi. Dakle koja ima granice, nije pod okupacijom, itd.

Nabhan: Mi smo živjeli kao građani drugog ili trećeg reda u svim državama u kojima smo završili kao izbjeglice. Godine 1948. termin Palestina je potpuno nestao s geopolitičke karte, čak i iz upotrebe. Više nas nisu tretirali kao Palestince nego kao arapske izbjeglice. Dakle nedefinirani. To znači da izgubiš pravo građanstva, ne možeš putovati, svugdje si sumnjiv, na tebe gledaju kroz prizmu sigurnosti, itd. Mi znamo što znači imati domovinu, mi smo shvatili da ako nemaš domovinu, ti si ništa. Narod bez zemlje kojeg nitko ne tretira s poštovanjem. Zato ja kažem: ljudi, vi (Hrvati) ostanite u vašoj zemlji, ono što vi imate jest blago. Blago koje ne znate cijeniti do trenutka kada ga izgubite. I bilo tko tko ide odavde, on zna da se može vratiti, ali Palestinac nema taj osjećaj. Nigdje ne može da se vrati. To je ono što je bitno, zato mi kažemo: oni hoće da plate, da nadoknade, ali nikakva odšteta ne može nadoknaditi...

Pernar: Tvoj dom.

Nabhan: Tvoj dom. I taj osjećaj da sam ja tu siguran, zato Palestinci ne odlaze nigdje. Bilo je rušenja država na Bliskom Istoku, države kao Irak, Sirija, Libija, Jemen... no Palestinci nigdje ne idu. I sada, ja kažem tim Izraelcima: u ovoj zemlji koju vi nazivate Izraelom, a koju mi nazivamo Palestinom, živi 13 milijuna ljudi. Pola toga su Židovi, pola toga su Palestinci, i sada je pravi trenutak da postignemo dogovor. Ako ne postignete dogovor, vi ćete jednog dana završiti kao manjina.


Izraelski zločini i dvostruka mjerila

Pernar: Gospodine Nabhan, htio sam vam reći, da vi ne tražite ništa osim pravednog rješenja, a ono je da se dozvoli povratak Palestincima. Samo to, i da im se vrati imovina. To je nešto što je međunarodna zajednica tražila i od Hrvatske, ali ono što čini opasnim ovo izraelsko rješenje je to što danas ili sutra će se neki drugi narod naći u sudbini Palestinaca, oduzeti će im zemlju, kuće i drugo, i reći: pa što, ako može Izrael, možemo i mi. To je problem tih principa, jer jednom kad međunarodna zajednica okrene ploču naopačke, teško se vratiti natrag. Kako komentirate izraelske poteze u Siriji, baš nedavno smo mogli svjedočiti izraelskom bombardiranju Sirije, kakav je vaš pogled na to? Kaže Izrael da je jako zabrinut zbog Sirije.

Nabhan: To je licemjerje, što se nije zabrinuo za Gazu. Ako Izrael ne može da se dogovori s vlastitim građanima, dakle s ljudima koji žive odmah kuća do kuće. Kako da ja shvatim ovo što oni tvrde da se brinu za Sirijce, to je laž. A tko je rušio Siriju? Jesmo li mi rušili Siriju? Tko je slao teroriste i oružje za njih? Tko ih je financirao, and so on? Dakle to je licemjerje, i Izraela, i Sjedinjenih Država, što oni navodno suze liju za Siriju. Lažne krokodilske suze.

Pernar: Da, Trump i Netanyahu liju krokodilske suze, kao krokodil kad proždire žrtvu. Kaže Trump za Asada da je životinja jer je nedavno 70 ljudi poginulo u Siriji, a kada izraelska vojska ubija ljude s olovnim mecima, onda ništa, nema suza. Onda Trump ništa ne govori.

Nabhan: Na granici s Gazom, Izraelci su ovih dana ubili 40 mladih ljudi, nenaoružanih civila, koji traže da se čuje njihov glas. Kad smo mi otišli u UN samo da tražimo osudu toga, Amerikanci su blokirali rezoluciju.

Pernar: Točno, znači Amerika koja se zalaže za demokraciju, ljudska prava i slobodu, u UN-u je bila jedina članica Vijeća sigurnosti koja je glasala protiv rezolucije kojom se kaže da Palestinci imaju pravo na mirni prosvjed. Znači Amerika jednostavno ne vjeruje u pravo na prosvjed ako se radi o Palestincima, odnosno oni zapravo ciljano negdje potiču prosvjede, a negdje kažu da je normalo ubijati ljude jer prosvjeduju.

Nabhan: Baš zato mi sumnjamo u njihovu ulogu, u iskrenost, i ne mislimo da će biti korektni u tom procesu rješavanja bliskoistočnog sukoba.

Pernar: Znamo da nisu fer. Što bi čovjek mogao još da na ovo nadoda?

Nabhan: Ja želim tebi da zahvalim i da podržim tvoje napore da alarmiraš vladu i ljude u Hrvatskoj, i da ih upoznaš s onim što se događa oko njih, jer ovo što se događa na Bliskom Istoku je zapravo vrlo blizu. Neki ljudi misle da je to daleko, ali nije. Balkan i Bliski Istok su politički povezani, i zato treba gledati što se tamo događa, i učiti.

Pernar: Htio sam vas pitati: nedavno je bio slučaj Skripal u Velikoj Britaniji gdje je dvostruki špijun iz Rusije navodno bio otrovan i sad se oporavlja, i zbog tog, kako Englezi tvrde, pokušaja ubojstva, puno je ruskih diplomata protjerano diljem svijeta. Međutim, kada recimo izraelska vlada vrši političke likvidacije po cijelom svijetu, jeste li ikad čuli da je neki izraelski diplomat bio protjeran?

Nabhan: Naravno da ne, nažalost. Izrael štite neovisno o tome što radi. To je zaista žalosna činjenica.

Pernar: Znači kada se dogodi takav slučaj, prvo se postavlja pitanje tko je to učinio, i ako je Izrael onda - ništa.

Nabhan: Ništa. I ne samo to, nego debelo plaćaju Izraelu. Prije koji dan sam čitao izvještaj u kojem kažu da su Amerikanci, zapravo američka vlada, davala Izraelu od 1948. do danas oko 2700 milijardi dolara. To je ogromna suma, stvarno ogromna suma.

Pernar: Kad spominjete toliko veliku cifru, postavlja se logično pitanje: je li moguće da je određeni lobi taj koji zapravo vlada Amerikom i koji zapravo ne dozvoljava pravedno rješenje palestinskog pitanja. Što vi mislite?

Nabhan: Mislim da je to točno.

Pernar: Mislite li da je to možda slučajno?

Nabhan: Ne, nije to slučajno, ništa u politici nije slučajno. Sve je to vrlo vješto planirano. Oni su izmislili taj Izrael da bi njima štitio interese, da bi njima osigurao geostrateški položaj važan za protok nafte, da bi bio korišten u njihovim daljnjim planovima. Ne rade oni to zbog ljubavi prema Židovima, nema u politici ljubavi, samo interesa. Oni niti vole, niti mrze, nego ja tebi dajem da bi ti meni uradio nešto.

Pernar: Htio sam vas pitati: muslimana na svijetu ima milijarda i pol, Židova ima otprilike 15 milijuna, kako to da je Americi bitniji židovski stav od muslimanskog? Mislite li da je krivnja na islamskom svijetu ili na Americi?

Nabhan: Pazite, mi palestinsko pitanje ne tretiramo kao religiozno, mi ga tretiramo kao nerješeno nacionalno pitanje. Ipak, mi smo kršćani i muslimani, zato tražimo podršku i jednih i drugih.

Pernar: Da, ali kako komentirate to da arapske zemlje, većina tih zemalja, pogotovo zaljevske monarhije, nisu baš zainteresirane za palestinsko pitanje?

Nabhan: Nažalost, nisu. Arapske zemlje nisu efikasne.

Pernar: Čak i Turska, Erdogan.

Nabhan: Ja vam kažem, radi se o interesima. Nitko ne mari za Palestince.

Pernar: Nemaju politički utjecaj, nemaju lobi.

Nabhan: Da, nemaju jak lobi, ali jedino što imaju je pravdu.

Pernar: I istinu na svojoj strani. A pravda i istina međunarodno pravo ne zanima.

Nabhan: Dok se to ne promijeni mi ćemo i dalje patiti, ali mi imamo vjeru i nadu da će se sve riješiti.

Pernar: Zanima me i ovo. Američka vlada je jako bila zainteresirana za povratak izbjeglih Srba, oni su stvarno pritiskali Hrvatsku da se Srbi moraju vratiti i da nije dovoljno učinjeno po tom pitanju, dok recimo po pitanju povratka Palestinaca nisam čuo neki pritisak. Kako to objašnjavate? Kako to da je Americi toliko stalo do Srba, a do Palestinaca nije? I je li njima uopće stalo do Srba?

Nabhan: Ne znam je li njima stalo do nekoga, njima je stalo samo do vlastitih interesa.

Pernar: Pitao sam to jer samo par godina nakon toga je Amerika bombardirala Srbe, s osiromašenim uranijem.


O Siriji

Pernar: Da vas još pitam, jeste li ikad bili u Siriji?

Nabhan: Naravno.

Pernar: Dajte ispričajte, vi kao jedan živi svjedok vremena, kako je izgledala Sirija prije građanskog rata 2011.?

Nabhan: Sirija je vrlo lijepa zemlja. Ja sam živio u Siriji neko vrijeme, skoro tri godine, u centru Damaska. Obilazio sam čitavu Siriju i živio sam i po drugim mjestima. Ono što želim reći, Sirija je sekularna u arapskom svijetu i ravnopravni su svi stanovnici, muslimani, suniti, alaviti, Druzi, kršćani, kao Sirijanci, najstariji kršćani. Oni i danas govore jezikom koji je govorio Isus, aramejskim jezikom. Ima ih i u Palestini. To su naši ljudi, Arapi, ali kršćani. U Siriji nije bilo razlike između vjerskih grupa.

Pernar: Ispričajte nam kako je izgledao život s praktične strane, je li se mogao naći posao, redovite plaće?

Nabhan: Jeste, Sirija je ostala još uvijek najjeftinija arapska zemlja. Također, u Siriju je svaki Arap mogao doći bez vize, a u druge arapske zemlje nisu mogli putovati. Palestinci su živjeli u Siriji kao ravnopravni građani, mogli su da budu ministri, zapovjednici, da budu bilo što.

Pernar: Znači kada su Palestinci bili protjerani, Sirija ih je primila...

Nabhan: Naravno.

Pernar: Sirija je primila te ljude, a Izrael ih je prognao i ne dopušta povratak.

Nabhan: Znate, ova regija koju zovemo Levantom, dakle Sirija, Libanon, Palestina i Jordan, to je jedna cjelina. To su iste porodice, jedan dio na jednoj strani, drugi na drugoj. Imate tamo porodice miješanih religija.

Pernar: Ispričajte nam, kažu da je Asad bio jako okrutan, tako govore zapadni mediji. Vi ste tamo živjeli tri godine, na koji način ste vi osjetili ono što zapadni mediji zovu okrutnom diktaturom, kako je u praksi zapravo izgledao stvaran život?

Nabhan: Slušajte, ja ne osporavam da su u Siriji imali neku vrstu autokracije, ali to ljudi nisu osjetili.

Pernar: Da li je to bila okrutna diktatura u kojoj su ljude svakodnevno maltretirali na ulici, oduzimali im zemlju i kuće?

Nabhan: Ne, ne i ne. Svi su radili. Sirija je jedina zemlja koja gotovo ništa nije uvozila, sve su proizvodili, i hranu, i industriju. U Siriji si mogao, u Alepu, bilo koji stroj proizvesti. Sirija je bila vrlo razvijena zemlja. Mozaik raznih naroda i religija, vrlo lijep i bogat, gdje nigdje nisi osjetio da postoji razlika između ovog i onog.

Pernar: Jeste li vi osobno osjetili diktaturu na bilo kakav način?

Nabhan: Ne, apsolutno ne. Ni oni koji su bili na sveučilištu, dakle studenti, oni su imali mogućnost publiciranja bilo čega. Druga stvar, možda ljudi ne znaju to, ali u Siriji ima raznih stranaka i političkih koalicija. Istina, Asad je tu bio na čelu, ali dolje je bilo svačega.

Pernar: Hajdemo to ovako reći, možemo se složiti da je više demokracije bilo u Siriji nego u Saudijskoj Arabiji.

Nabhan: Ma naravno, nema tu ni uspoređivanja.

Pernar: To govorim jer je Saudijska Arabija američki saveznik, a tamo glave lako lete vrlo jednostavno. Možda je toga bilo i u Siriji, ali je puno teži put bio do toga.

Nabhan: Ma nema usporedbe između Sirije i bilo kog drugog režima. Možda bi ja osobno mogao da stavim na tu listu i Egipat, jedna sekularna zemlja u kojoj nitko nije osjetio da je ugrožen.

Pernar: Shvaćam.


Prijatelji Palestine

Pernar: Dajte recite, vi ste u kontaktu s drugim palestinskim ambasadorima, pa ima li u zapadnim zemljama još netko poput mene u parlamentima, tko je prijateljski nastrojen prema Palestincima?

Nabhan: Naravno, ima dosta ljudi koji nas podržavaju, u svim europskim zemljama. U Engleskoj, Irskoj, Francuskoj, Italiji, Španiji, Njemačkoj... Dakle ima ljudi koji su slobodoljubivi, koji vjeruju u pravdu, baš poput Vas.

Pernar: Pa da, zapravo je tužno da živimo u zemlji u kojoj se ustvari upravlja iz vana i koja za svaku odluku, pa i za priznanje Palestine. Ja ću postaviti pitanje zašto Hrvatska ne priznaje Palestinu, i pretpostavljam da će mi odgovor doći u vidu "Mi čekamo što će naši partneri iz Brisela i Washingtona reći, pa ćemo onda odlučiti". To je vjerojatno odgovor koji ćemo dobiti.

Nabhan: Ali evo Švedska nas priznaje...

Pernar: Da, ali Švedska ima određene oblike suverenosti. Hrvatska je u potpunom poltronskom položaju da jednostavno ne možemo sami niti jednu odluku donijeti. Čak i u unutrašnja pitanja se miješa Amerika, poput gradnje LNG terminala na otoku Krku koji nam zapravo ne treba, ali kaže američki veleposlanik da to mora ići, i tu se interna rasprava prekida. Ja se sjećam da je i Trump rekao predsjednici Kolindi da na Krku treba ići terminal. To je takav odnos, poput školskog učitelja koji upućuje djecu. Odnos Hrvatske i drugih poltronskih zemalja prema Americi je kao poslušne djece prema učitelju, a Donald Trump predstavlja tog učitelja. Međutim, ono što je ključno je to da Trump zapravo ne vlada, jer mi vidimo da je politika koja se provodi u Americi već godinama ista, iako se predsjednici mijenjaju. Prije Trumpa bio je Obama, ali ništa tu nije bilo puno različito, sve je bilo zapravo slično. Eto, ako vi imate koju završnu misao, koju poruku bi uputili hrvatskoj vladi vezano za priznanje Palestine? Htio bi da s tim završimo.

Nabhan: Ja apeliram na hrvatsku vladu da što prije razmotri to pitanje i da što prije donese odluku priznanja Države Palestine, i da pristupi pregovorima s našom vladom o otvaranju ambasade ovdje u Zagrebu. To bi bilo normalno jer 138 država već priznaju Palestinu, i s time bi Hrvatska pozitivno utjecala na razrješavanje te krize i dala svoj doprinos u tome.

Pernar: Naravno, ali pitanje uvijek ostaje, opet se vraćamo na ono: "Što će naši američki partneri reći?". To je uvijek presudno.

Nabhan: Ti američki partneri će kad tad to priznati kad vide da čitav svijet priznaje Palestinu. Vidite, kada je bilo glasanje oko Jeruzalema, oni su dobili samo devet glasova.

Pernar: Dajte ispričajte koje su zemlje bile protiv rezolucije, uz Ameriku.

Nabhan: Pa to su beznačajne zemlje, mahom pacifičke, zajedno nemaju 300.000 stanovnika. Prema tome, to je sramota za jednu veliku silu. A mi, mali narod, dobio je 128 glasova.

Pernar: I usto nemate neki jak lobi, sve je onda više nego očito, pravda je ipak pobijedila. Eto, ja se nadam da će pravda pobijediti i u Hrvatskoj, i mogu vam reći g. Mohammed Nabhan jedno svoje obećanje: ja sam inače političar koji rijetko daje svoja obećanja, ali vam mogu jednu stvar reći, kada moja politička stranka, dakle Živi zid, bude formirala vlast u Hrvatskoj, jedan od uvjeta koji ćemo tražiti je priznanje vaše države i, naravno, zagovarati ćemo pošteno rješenje palestinskog pitanja. To znači da ćemo uvijek u Vijeću sigurnosti, ako budemo imali nestalno mjesto, ili u Glavnoj skupštini UN-a, glasati za prava palestinskog naroda, za njegovu slobodu, pravo na samoodređenje, pravo na svoju državu, i jedan miran život kojeg danas nema. Ja Vam se od srca zahvaljujem.

Nabhan: Hvala Vam, i živjeli.