EN | BA

Teatralni samoubica Prljak i potvrđujuća presuda od strane ICTY protiv šest bosanskih Hrvata

Međunarodni krivični sud (Haški tribunal) za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u srijedu je usvojio presude za svih šest bivših visokih lidera Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optuženi su dobili 111 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu pod vodstvom tadašnjeg hrvatskog rukovodstva.

HRHB je trajao od 1991. do 1996. godine kao nepriznat entiteta na teritoriji Bosne i Hercegovine, proglašen protivustavnim od strane Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine u septembru 1992. godine, ali i dalje finansijski i vojno podržan od strane Republike Hrvatske, posebno tokom hrvatsko-bošnjački rat koji je trajao od oktobra 1992. do februara 1994. godine.

Prema prvostepenoj presudi u maju 2013. godine, ICTY je osudio Jadranka Prlića (ratnog premijera HRHB) na 25 godina zatvora, dok je Bruno Stojić (ministar odbrane HRHB-a), Slobodan Praljak (načelnik Glavnog štaba HVO-a ) i Milivoje Petković (zamjenik komandanta HVO-a) koji  su dobili po 20 godina zatvora. Valentin Ćorić, bivši komandant vojne policije HVO-a, osuđen je na 16 godina, dok je predsjednik Komisije za razmjenu zarobljenika HRHB-a Berislav Pušić dobio 10 godina zatvora.

Većina Pretresnog vijeća, u suprotnosti sa predsedavajućim sudijom Žan-Klod Antonetti, odlučila je da su osumnjičeni učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u cilju uspostavljanja "hrvatskog entiteta čije bi granice djelimično pratile granice hrvatske republike od 1939. godine [Banovina Hrvatske] "kroz prisilno i trajno deportaciju bošnjačke populacije iz osam opština u Bosni i Hercegovini: Mostar, Čapljina, Ljubuški, Prozor, Stolac, Vareš, Gornji Vakuf i Jablanica. Svi osim Praljka izrazili su žaljenje za žrtve rata, ali su insistirali da se Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju "braniti od srpske i bošnjačke agresije".

Šest ratnih zločinaca podnijelo je apelaciju u junu 2013. godine, a tokom saslušanja o njihovim žalbama u martu ove godine zatražili su od suda da ih oslobodi svih optužbi ili smanjiti kazne i uskratio postojanje udruženog zločinačkog poduhvata protiv bosanskih Muslimana. Hrvatska je dugo vremena tvrdila da nije učestvovala u ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini. Ipak, prvostepena presuda optužila je neke od najviših zvaničnika u Zagrebu, uključujući i prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, da su učestvovali u spomenutom zločinu.

Tužilaštvo je u međuvremenu pokušalo da ubjedi sudije da udvostruče kazne, što je u prvobitnoj presudi iznosilo ukupno 111 godina. Međutim, Haški tribunal za ratne zločine odbacio je sve žalbe i većini potvrdio prvobitnu optužbu. Čitanje žalbene presude u srijedu u slučaju protiv šest optuženih bila je posljedna presuda koju je izdao ICTY.

Teatralno samoubistvo

Posljedna srijeda će se pamtiti zbog vrlo važne potvrde suda da se rukovodstvo Hrvatske bavilo udruženim zločinačkim poduhvatom za izvršenje masovnog zločina u Bosni, ali i po teatralnom samoubici koji je jedan od optuženih, a zvao se Slobodana Praljaka. Nakon što je čuo da je njegova dvogodišnja zatvorska kazna podržana, pozivajući se na sebe u trećem licu, Praljak je viknuo predsedavajućem sudiji: "Sudije, Slobodan Praljak nije ratni zločinac, presudno odbacujem vašu presudu." Malo kasnije, pio je iz male bočice i kasnije izjavio: "Ovo što sada pijem je otrov." Sudija je suspendovao saslušanje i pozvao lekara, te medicinsko osoblje koje ga je prebacilo u obližnju bolnicu, a umro je nekoliko sati kasnije. Teško je shvatiti kako je to uopšte bilo moguće da se desi na sudu visokog predstavnika UN-a.

Odmah poslje objavljivanja žirija i vijesti o samoubistvu, ratni zločinci su dobili status "nepravedno osuđenih heroja", dok je Praljak opisan kao "hrabar mučenik". Ova odvratna pohvala i pravosudni negativizam nisu dolazili samo od običnih ljudi, već i od visokih političara, novinara Hrvatske radionice (HRT) i hrvatskog katoličkog sveštenika iz Bosne i Hercegovine.

Premijer Hrvatske Andrej Plenković iskoristio je Praljkova smrt da govori o "dubokoj moralnoj nepravdi" u presudi, a hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja se vratila u Zagreb sa putovanja u Island, govorila je o Praljaku kao "čoveka koji je dao svoj život, umesto da živi, ​​osuđen za zločine za koje je čvrsto verovao da nije počinio. Njegov čin je duboko udario u srce Hrvata i ostavio Haški tribunal težinom vječne sumnje u ispunjavanju njegovih zadataka ".

Branimir Farkaš, dopisnik HRT-a u Hagu, govorio je o "izražavanju saučešća Praljkovoj porodici", ali žrtve Pralakovih naređenja nisu dobili isti tretman i praktično su ignorisane na televiziji u državnoj svojini. Drugi hrvatski TV novinari opisali su Praljaka kao "heroja" i koristili su takvu oznaku u svojim tvitovima. Katoličke crkve u nekoliko gradova u Praljkovoj naciji su držale crkvene mise, a umjesto molitve za žrtve rata, ljudi su se molili za odgovorne ratne zločince. Međutim, u otvorenoj poruci koju su potpisali bosanski kardinal Vinko Puljić, banjalučki episkop Franjo Komarica, episkop Mostar-Duvno Ratko Perić, vojni episkop Tomo Vukšić i drugi, vodeće katoličko sveštenstvo izrazilo je žaljenje nad svim žrtvama rata i nije se zalagalo za komentarisanje presude ICTY -a.