Propast Ratka Mladića: Bosanskom Srbinu koljaču doživotna robija
EN | BA

Propast Ratka Mladića: Bosanskom Srbinu koljaču doživotna robija

Ratko Mladić, bivši vojni čelnik bosanskih Srba tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu u period  od 1992. do 1995. godine, 22. novembra 2017. godine, osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu nakon što je proglašen krivim za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Mladić je došao do istaknutosti u Jugoslavenskim ratovima, u početku kao visoki časnik Jugoslavenske narodne armije (JNA), a kasnije kao šef stožera Armije Republike Srpske i to prilikom agresije na BiH. Snage JNA pod njegovim zapovjedništvom sudjelovale su u Domovinskom ratu 1991. godine, osobito tijekom uspješne opsade Kijeve, što je bio prvi primjer uporabe etničkog čišćenja u Jugoslavenskim ratovima, kao i tijekom bitke Šibenika (pod imenom Operacija obala - 91) u pokušaju da se dočepa Dalmacija od ostatka Hrvatske, što je rezultiralo neuspjehom.

U maju 1992. godine Bosna i Hercegovina proglasila je svoju neovisnost, a parlament Bosanskih Srba glasovao je za stvaranje Vojske Republike Srpske (VRS), imenujući Mladića kao zapovjednika Glavnog stožera VRS-a. Mjesec dana bosanske secesije iz Jugoslavije, Mladić i njegovi zapovjednici blokirali su grad Sarajevo, zatvarajući sav promet prema gradu i sve izlaze iz grada, kao i voda i struja. Ovako je započela četverogodišnja opsada Sarajeva, najduža opsada u povijesti modernog ratovanja. Grad je bio bombardiran granatama, a svakodnevno sui  korišteni snajperi. U aprilu 1993. godine, Ujedinjeni narodi proglasili su opkoljenu enklavu Srebrenice, grad u dolini Drine sjeveroistočne Bosne, "zaštićenom zonom" pod zaštitom UN-a. Ipak, holandska vojska UNPROFOR-a, koja je “čuvala” Srebrenicu nije uspjela spriječiti VRS u namjerama preuzimanja grada u julu 1995., a kasniji je nastao genocid. U Srebrenici je protjerano više od 40.000 Bošnjaka koji su tražili sigurnost, a oko Mladića je ubijeno preko 8.300 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Dva dana nakon što je pokolj okončan, protiv Mladić je podignuta optužnica od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne druge zločine počinjene u Sarajevu i na drugim lokacijama.  Međutim u novembru iste godine optužbe su se proširile uključujući ratne zločine i napad na UN-deklariranu sigurnu zonu Srebrenice. Raspravno vijeće ICTY-a potvrdilo je u julu 1996. godine sve tačke optužnice, utvrdivši da postoje razlozi za vjerovanje da je počinio navodne zločine i nakon čega je izdat nalog za međunarodnu potjernicu. Bjegunac iz ICTY-a, odnosno Mladić prema pojedinim informacijama skriva  se u Srbiji ili u Republici Srpskoj. U početku je živio slobodno u Beogradu, ali nakon uhićenja Slobodana Miloševića 2001. godine, sklonio se i još je bio zaštićen od srpskih sigurnosnih službi i vojske. Unatoč činjenici da je srbijanska vlada ponudila milione eura za informacije koje su dovele do zarobljavanja i uhićenja Mladića, ipak je uspio ostati na slobodi gotovo šesnaest godina.

Mladić je konačno u maju 2011. godine uhićen u Lazarevu, selo u sjevernoj Srbiji, te je u roku od pet dana izručen u Haag. Suđenje Mladiću predvodio je sudac iz Holandije Alphons Orie, s dva pomoćna suca, Bakone Justice Moloto iz Južne Afrike i Christoph Flügge iz Njemačke. Postupak je započeo u maju 2011. godine s navodom optužbi protiv Mladića, koje su uključivale:

Tačka 1: Genocid u šest općina

Ova tačka optužnice Mladića tereti za genocid u šest općina - Foči, Ključu, Kotor-Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici.

Tužilaštvo je stava da je Ratko Mladić je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu da se „bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo”.

Tačka 2: Genocid u Srebrenici

Početkom jula srpske snage kreću o ofanzivu na Srebrenicu. Prema optužnici, Ratko Mladić je zajedno s drugima formulisao zajednički cilj da se bosanski Muslimani u Srebrenici eliminišu ubijanjem muškaraca i dječaka i prisilnim odvođenjem žena, djece i dijela starijih muškaraca.

Tačka 3: Progoni

Općine za koje se Ratko Mladić tereti za progon: Banja Luka, Bijeljina, Foča, Ilidža, Kalinovik, Ključ, Kotor – Varoš, Novi Grad, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac, Trnovo i Vlasenica, kao i progon iz Srebrenice.

Cilj progona je trajno uklanjanje Muslimana i Hrvata u periodu od 12. maja do 30. novembra 1995. godine, tvrde tužioci, navodeći da su gradovi i sela su napadani sa namjerom preuzimanja vlasti.

Tačka 4, 5 i 6: Istrebljenje, ubistvo

Zločini istrebljivanja i ubistva bili su dio cilja sva tri udružena zločinačka poduhvata za koja je optužen Ratko Mladić – „uklanjanje nesrpskog stanovništva iz područja na koja su Srbi polagali pravo, širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva i provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja; eliminacija bosanskih Muslimana iz Srebrenice, kao prisilno odvođenje žena, djece i dijela starijih muškaraca”.

Tačke 7 i 8: Deportacije, nehumana djela

Ova tačka optužnice uključuje „hapšenje bez naloga, mučenje, ubijanje, silovanje, razaranje kuća, spomenika kulture i sakralnih objekata natjerali su Muslimane i Hrvate na bijeg iz svojih domova i mjesta”. Drugi su fizički protjerani, navode tužioci.

Do kraja 1992. godine većina nesrpskog stanovištva prisilno je raseljena, deportacije i nehumana djela nastavljena su sve do kraja rata 1995. godine.

Tačke 9 i 10: Terorisanje i protivpravni napadi

Od aprila 1992. godine pa do kraja rata Sarajevo je granatirano i snajperisano. Hiljade civila svih uzrasta je ubijeno ovakvom kampanjom.

„Ti napadi su uključivali neselektivne i prekomjerne napade, koji nisu bili u srazmjeri s očekivanom konkretnom i neposrednom vojnom prednošću”, navodi se optužnici.

Prema Tužilaštvu, Ratko Mladić je bio učesnik ovog udruženog zločinačkog poduhvata sa ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva.

Tačka 11: Uzimanje talaca

Nakon što 25. i 26. maja 1995. godine, NATO snage izvršile vazdušne napade na vojne ciljeve VRS, sprske snage su zarobile više od dvije stotine pripadnika mirovnih snaga i vojnih posmatrača UN-a na različitim lokacijama, a neki od njih su maltretirani.

U junu 1995. godine pripadnici mirovnih snaga i vojnih posmatrača su u razmijenjeni nekoliko navrata.

Suđenje Mladiću formalno je otvoreno u maju 2012. godine, a presude su donesene 22. novembra 2017. godine. Sudski postupak prekinut je kada je njegov pravni tim pokušao odgoditi postupak, tvrdeći da je Mladićev krvni pritisak bio previsok za nastavak, ali su ga suci odbili , Nakon izbijanja Mladića, sudac Alfons Orie naredio je njegovo uklanjanje iz sudnice, rekavši mu kako može nadzirati postupak audio i video zapisima. Presude su pročitane u njegovom odsustvu. Osuđen je na 10 od 11 optužbi, oslobođen je samo od prve stavke na gore navedenom popisu. Sudac je presudio da su počinitelji zločina počinjenih u Srebrenici namjeravali uništiti Muslimane - Bošnjake koji su tamo živjeli i da je Mladić izvršio i osobno nadzirao smrtonosnu kampanju snajperskog napada i granatiranja u Sarajevu. Mladić je dobio doživotnu robiju i gotovo nema nikakve šanse da bude pušten na slobodu.

Najpopularniji sadržaj