EN | BA

Balkan: izdržljivost i napor

Često putujem u zemlje koje su nekad činile sada zastrarjelu Socijalističku Saveznu Republiku Jugoslaviju, zadovoljavajući strasti svoje koje proističu iz djetinjstva. Za mene, povijest Balkana, njegov narod i njegove kulture su zagonetne i magnetske, kao i mnoge druge nacionalnosti, koje su stoljećima prolazile.

Ovaj se članak ne odnosi na carstva prošlosti koja su posijala sjeme za bol i patnju Balkana, a time i smrt velikog broja stanovnika regije. Ipak, potrebno je navesti one maligne careve koji su nanijeli katastrofalnu štetu na Balkanu, čiji učinci nastavljaju progoniti stanovnike ovog kraja do današnjeg dana. Dakle, uvredljive carske snage su osmanske, austrougarske, njemačke i nacističke. Objasniti što se dogodilo između Srba, Hrvata i Bošnjaka u dvadesetom stoljeću zahtijeva temeljito razumijevanje onoga što su oni pogubni carevi učinili zemljama Balkana nakon što su ih osvojili i pokorili.

No, za potrebe ovoga članka želim se usredotočiti na destruktivne učinke zapadne kolonizacije Balkana koji su imali na gospodarstvima i društvima u regiji.

Tijekom razdoblja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci i Makedonci uživali su razinu sigurnosti i stabilnosti koju nikad ranije nisu uživali. Pod vodstvom Josipa Broza Tita, Jugoslavija je imala sustav obrazovanja i zdravstveni sustav koji je zavidio mnogim zemljama svijeta, dok je njezino gospodarstvo nadmašilo, u produktivnosti i prosperitetu, mnoge kapitalističke zemlje na Zapadu. U Jugoslaviji su svi imali posao, pristojnu platu, kuću, zajamčenu i zdravu državnu mirovinu i socijalnu pomoć. Beskućništvo nije postojalo u zemlji, a zločin je bio kao vanzemaljski i daleko od Jugoslavena, a renesansa je Donald Trump; jednostavna je istina da većina kuća i stanova diljem Jugoslavije nije imala brave na svojim ulaznim vratima, dok su jugoslaveni neumjesni u zločinima poput ubojstva i silovanja i organiziranog kriminala - oni su samo naišli na te zločine kada su posjetili gradove na Zapadu, kao što su New York, Detroit ili Los Angeles.

Socijalistička Savezna Republika Jugoslavija pružila je razdoblje predaha dugotrajnih južnih Slavena. U riječima jednog Makedonca u razgovoru s ovim autorom: "Jugoslavija je bila svijet u svijetu. Bio je to raj. "

Međutim, taj raj je pretvoren u pakao kada je Jugoslavija implodirala 1991. i 1992. godine kao rezultat Njemačke i Amerike poticanjem i podržavanjem pokreta oružanih secesionista u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i potom priznavši neovisnost tih jugoslavenskih republika. Akcije Berlina i Washingtona konačno su kršile međunarodno pravo, snažno potkopavajući Povelju Ujedinjenih naroda i svetost međunarodno priznatih granica. I zašto su Nijemci i Amerikanci učinili ono što su učinili Jugoslaviji? Budući da je s krajem komunizma u Istočnoj Europi, i sa Sovjetskim Savezom na vratima smrti, SAD i Evropska zajednica, kao što je tada bila Evropska unija kojoj je Njemačka motor, najprije više im  nije bila potrebna Jugoslavija (tijekom Hladni rat, Jugoslavija je imala balansiranje između Istoka i Zapada); drugo, nisu htjeli socijalističku državu u novoj Europi; i treće, htjeli su osigurati da na Balkanu ne bude budućeg ruskog utjecaja (od 1990. do 1991. godine, na Zapadu se vidjelo da bi Jugoslavija mogla potražiti podršku SSSR-u kako bi se zajamčilo njegovo preživljavanje).

Uništavanje Jugoslavije od strane Zapada je uništilo većinu onoga što je postignuto tijekom Titovog vremena. Ali to je bio samo početak za ljude u bivšoj Jugoslaviji. Ono što je uslijedilo ponovno je vratilo Balkan kao koloniju.

Kolonizacija SAD-a i EU Srbije, Hrvatske, Bosne, Slovenije, Crne Gore i Makedonije potpuno je iskorijenila sigurnost i stabilnost koju su ove zemlje uživale kada su bile dio Jugoslavije. Jednom zavidni sistemi zdravstva i obrazovanja sada su samo sjećanja, a nekoć uspješno gospodarstva leži u ruševinama. Beskućništvo je sada rasprostranjeno i nezaposlenost je na šokantno visokim razinama. Država blagostanja je demontirana i državne mirovine potpuno su nedovoljne za ljude. A organizirani kriminal sada je dio svakodnevnog života.

Većina nacionalnih industrija bivših jugoslavenskih republika privatizirana je i prodana tvrtkama na Zapadu ili su jednostavno zatvorena. Mnogi od prirodnih resursa ove regije nalaze se u rukama stranaca, a radna snaga bivše Jugoslavije koristi se kao jeftina radna snaga američkih, britanskih, njemačkih i talijanskih tvrtki. Nadalje, tržišta u bivšoj Jugoslaviji preplavljena su stranom robom, što je dovelo do zatvaranja domaćih dobavljača jer se jednostavno ne mogu natjecati u cijenama. Zajedno s prozapadnim vladama lutnje vlasti od Ljubljane do Zagreba, od Sarajeva do Beograda, od Podgorice do Skoplja, Balkan je brutalan slučaj u kolonijalizmu u 21. stoljeću - kolonijalizam dvaju carstava koja sada vladaju regijom: SAD i EU.

Nedavno sam bio u Srbiji i Bosni, gdje sam putovao opsežno i otvoreno razgovarao s lokalnim stanovništvom o učincima Balkana kao kolonije Washingtona i Bruxellesa. Svaki put kada se nalazim u bivšoj Jugoslaviji, moje srce krvari za svoje ljude koji su pretrpjeli strašne stvari tijekom svoje povijesti zbog vanjskih miješanja, što ih je uključivalo da se igraju jedni protiv drugih, taktiku koju je Zapad primijenio majstorski na Balkanu od 1991. godine.

U Srbiji danas većina ljudi nema ugovor o radu, pa čak ni oni nemaju najranjivije radničko pravo. Njegov poslodavac može bez odgode otpuštati radnike, a oni nemaju pravo na zakonsku mirovinu ili plaću za odmor. Nasilničko ponašanje na radnom mjestu je raskošno, a plaće su depresivno niske - prosječna plaća iznosi oko 400 EUR mjesečno.

S nezaposlenošću koja stoji na približno 30 posto, zajedno s iznimno niskim plaćama i rastom troškova života, ljudi u Srbiji imaju otkup električne energije i plina, čak iu zimskim mjesecima, kada ne mogu platiti račune. Ljudi, uključujući bebe, djecu, osobe s invaliditetom i starije osobe, doslovce govore da su smrznuti u svojim domovima. Stariji Srbin komentirao je ovog autora: "Ostavljanje ljudi bez struje i plina bilo je nezamislivo u Titovom vremenu. Čak i ako kućanstvo nije moglo platiti račun za električnu energiju ili plin u Jugoslaviji, koji su bili i vrlo jeftini, ta vrsta energije za njega nikada nije bila uskraćena. "

Uništavanje srbijanske energije, od strane Vlade Srbije, po zapovijedi Washingtona i Bruxellesa, ne samo da uzrokuje Srbe da napuste zemlju, u nadi da će pronaći sebe za sebe i svoje obitelji negdje drugdje, ali također uzrokuje beskućništvo i šokantne razine. Ljudi koji žive grubo na ulicama, sada su česti prizor, a posebno u Beogradu. I Vlada Srbije i Srpska pravoslavna crkva, oboje surađuju sa zapadnim vladama i, međusobno, pokazuju malu zabrinutost za beskućnike u Srbiji. Doista, kad sam prošle godine boravio u Beogradu, vidio sam kako je onemogućena, beskućnica žena koja puže na koljenima blizu autobusne stanice, pijući vodu iz lokve, a svećenik čeka autobus neobazirući se na ovu ženu.

Bolnice u Srbiji, koje su tijekom Jugoslavije bile poznate širom svijeta kao što su danas Kubske bolnice, postale su simbolično srpsko društvo: propadanje. Vlada Srbije ima mala ulaganja u zdravstveni sustav, dok medicinska skrb i dalje je slobodna u Srbiji (za sada). Radi toga, mnogi Srbi se odluče putovati u susjedne zemlje, poput Italije ili Mađarske, da dobiju liječenje za koje znaju da će biti na većoj razini u usporedbi s onim unutar zemlje. Vlada koja ne pruža izvrsnu razinu zdravstvene zaštite svojim ljudima ne smije biti na vlasti. No, opet, vlada Aleksandra Vučića, poput vlade prije njega, služi samo interesima njegovih majstora iz Washingtona i Bruxellesa - srpski narod nema nikakvu korist od toga.

Tijekom svog boravka u Srbiji putovao sam i u Bosnu, nakon čega sam posjetio grad Zvornik, na rijeci Drini. Po ulasku u Zvornik, susrećemo se sa simboličkim prizorom onoga što je doživjela bivša Jugoslavija. Na srbijanskoj strani Drine nalazi se hrskavica u tvornici. Dok je u to doba Jugoslavija ova tvornica pružala lokalno zapošljavanje i značajno doprinijela lokalnom gospodarstvu, a time i nacionalnom gospodarstvu, danas je toliko tiha kao groblje - još jedna žrtva raspada Jugoslavije i kolonizacije regije na Zapadu.

Zvornik je većinski srpski grad, ali sa značajnom muslimanskom brojkom. Obje zajednice žive jedna uz drugu u miru, kao iu jugoslavenskim vremenima. Ali u Zvorniku ljudi znaju za posljedice zapadne vladavine Bosne. U središtu grada, promatrao sam koliko ljudi - muškaraca i žena - radno sposobnih ljudi satima su sjedili u kafićima usred bijela dana. Ali, to nije ni iznenađujuće ni aberacija u Bosni i Hercegovini, jer neke procjene stavljaju nacionalnu stopu nezaposlenosti u više od 50 posto u ovoj zemlji. Zvornik je tipičan primjer bosanskog grada koji se nije naselio već više od 25 godina; te je nasukan na vrijeme. Zanemaren i ostavljen da umre od svojih carskih vladara.

Dok sam bio u Zvorniku, razgovarao sam s dvjema dragim starijim dama, jedna je bila Srpkinja, a druga Bošnjakinja (Muslimanka), obje su mi spomenule svoje sjećanje na Jugoslaviju, rekavši kako je to zemlja koja je svojim narodima pružala sve što im je trebalo da žive sretno, sigurno i stabilno. Zatim je Bošnjakinja rekl  kako ova zemlja umire, a i njeni ljudi s njom. Srpska starica je rekla:

"Moja prijateljica i ja nismo vjernice, ali ako će se kroz molitvu Tito vrati, bit ćemo u crkvi i džamiji cijelo vrijeme!"

Nedugo prije nego što sam se vratio u Veliku Britaniju iz Srbije, posjetio sam Novi Sad, glavni grad Vojvodine. Na rubu ovog grada, vidio sam tvornice i građevinske firme zatvorene, ostavljene na hrđu u ruke Majke prirode, po uputama Washingtona i Bruxellesa. Uz mene je bio i iz Novog Sada kosovski Srbin, u ranim šezdesetim godinama, koji je rođen i odgojen na Kosovu i Metohiji. Na Kosovu je stanje isto kao u BiH i Srbiji. Jedino što Hrvatska malo odskače radi turizma, vjerovatno jer bolje robuju Evropi i Americi, inače i ona je na putu ka dolje, a narod konstantno bježi iz zemlje radi kruha…

Najpopularniji sadržaj