EN | BA

James O'Neill: "Nestala je sposobnost SAD-a da plati beskrajne i neuspješne ratove pomoću novca drugih ljudi"

BP: Koja uloga igra SAD u sukobu u Siriji? Da li su promijenjeni Washingtonovi odnosi s tzv. pobunjenicima od 2011.?

U 2011. godini vlada Sirije odbila je američki zahtjev za tranzit da Katarska nafta i plina idu preko njihove zemlje u Evropu. Sirijci su znali da je to namijenjeno zamjeni ruskog plina što je glavni izvor energije Evrope. Tada je započeo Assadov problem. Od tada su Amerikanci pružili oružje, novac i političku podršku sirijskim oporbenim skupinama (teroristima). Kad su se pokazali nedovoljnim, uvezli su strane borce kako bi dopunili lokalne skupine disidenata. To je postalo poznato kao ISIS ili DAEŠ. Ovo je standardna američka tehnika, koja se koristila u Indokini 1960-ih i u Afganistanu 1970-ih (operacijski ciklon). Saudijci su služili kao glavni financijski kanal, ali pokretačka je sila uvijek bila SAD.

Teroristi koji su se koristili u Afganistanu tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina produžili su svoje operacije muslimanskim dominantnim republikama tadašnjeg Sovjetskog Saveza u središnjoj Aziji i muslimanskoj regiji Jugozapadne Kine.

U ovom je kontekstu uvijek važno imati na umu plan Yinona i izraelski cilj iz osamdesetih godina pa sve do raskola Sirije i Iraka, i to sve s ciljem kako bi Izrael ostao najjača vojna  snaga u regiji.

Paralelni cilj je otkrio general Clark kada je pisao o "sedam zemalja u sedam godina", koji je bio plan Pentagona iz doba Buša 2 da napadima i potkopavanjem postižu promjenu režima u sedam srednjoistočnih i sjevernoafričkih zemalja. Samo je Iran dosad relativno nepovrijeđen.

U Washingtonskoj vezi s pobunjenicima nije bilo promjena od 2011. godine, jer su bili bitni američki pomoćnici i saradnici.

BP: Da li je vanjska politika SAD-a na Bliskom istoku drastično promijenila od kada je Donald Trump postao predsjednik?

Ne vjerujem da su se ciljevi vanjske politike promijenili nakon što je Trump postao predsjednik. Ova retorika pred izbore ukazivala je na neke promjene, no od izbora je gotovo potpuno kastriran element Vašingtona. Njihovi su ciljevi promijenjeni najmanje tri desetljeća, a ništa u aktualnim politikama SAD-a ne sugerira da je njihova moć oslabljena.

Ono što se promijenilo bilo je sposobnost Sjedinjenih Država i Izraela da djeluju na svoje ciljeve politike. Postoji nekoliko razloga za to, ali najvažnije su vjerojatno ruska intervencija…

BP: Budući da je Trump stupio na dužnost, Saudijska Arabija je bila ohrabrena u usvajanju pustolovnih politika na Bliskom istoku? Kakvo je vaše mišljenje o tome ?

Ne prihvaćam da su politika Saudijske Arabije značajno promijenile otkako je Trump stupio na dužnost. Sadašnji krunski princ (MBS) pokrenuo je rat u Jemenu, uz potporu SAD-a i Velike Britanije, prije nego što je Trump izabran.

MBS je napravio neke nejasne buke za reformiranje (npr., ženama je dopušteno voziti), ali njihova vanjskopolitička pozicija uglavnom je nepromijenjena. Opet, vanjske sile pružaju poticaj za promjenu, gdje su kineski najznačajniji faktor. Propast petrodolara, koji predviđam u roku od 12 do 18 mjeseci, ovdje će biti najznačajniji, i to ne samo na Bliskom istoku. Mogućnost SAD-a da plati beskrajne i uglavnom neuspješne ratove koristeći novac drugih ljudi primaći će se kraju.

BP: U kojoj mjeri mislite da je američka vanjska politika kriva za nove krize u regiji, na primjer u ostavci libanonskog predsjednika Saada Haririja?

Pitam jesu li uistinu nove "krize" na Bliskom istoku? Zapravo, nastavak za kojim se teži jeste dobijanje stare krize koje sežu barem prema Sykes-Picotovom planu za razdoblje nakon Drugog svjetskog rata i stvaranju države Izrael (1948. godine).

Kada je Kissinger pregovarao u klasičnom mafijaškom stilu, petro-dolarski režim ranih sedamdesetih koji je dodatno složio probleme regije, premda je u početku radio mnogo u korist Sjedinjenih Država - to se sada promijenilo, a stopa promjene će se ubrzati. Haririjeva "ostavka" bila je dio izraelsko-sudijskog plana da potkopa Hezbollah. Hariri je jednostavno pijun u mnogo većoj igri.

BP: Sjedinjene Države su poduprle podršku Saudijske Arabije u svojoj vojnoj kampanji protiv Jemena. Kako to može utjecati na Jemen i regiju?

Rat Sjedinjenih Američkih Država - Saudijske Arabije - Ujedinjenom Kraljevstvu protiv Jemena postjeduje mnogo toga što nije u redu s nemogućnošću međunarodne zajednice da kontrolira tako očigledno ilegalne napade.

Prosvjedi SAD-a, Australije i ostalih koji podupiru "međunarodni poredak temeljen na sopstvenim pravilima" je okrutan i licemjernan. Jemen je jedna od najsiromašnijih nacija na zemlji. To je činjenica koja još uvijek preživljava komentar koji se tiče loše vojske, kojoj čak i kada se daje najnovija vojna oprema i novci za borbu ipak ostaje loša.

Da biste shvatili zašto se napada Jemen, ne treba više učiniti nego pogledati kartu. Posjeduje ključnu riječnu vodu (jedan od sedam ključnih krhotina u svijetu koji su veliki geopolitički cilj Sjedinjenih Država za kontrolu) koji je također pristupnik Sueskom kanalu. Nije slučajno to što je Kina prodala vojnu bazu u Džibutiju, koja se nalazi na istom uskom plovnom putu.

Utjecaj na Jemen očito je humanitarna katastrofa. Iran pruža određenu potporu i pomoć u riješavanju ove katastrofe, iako ne bi preporučio nikome da slijedi američku i saudijsku propagandu Treba napomenuti da je glavna naftna regija Saudijske Arabije na istoku zemlje, a ta regija ima značajnu šijitsku populaciju.

Ne vidim krajnju utakmicu u ovoj fazi, ali ima potencijal previše širiti na mnogo širi požar, pogotovo ako se Iran dodatno uključi. Bez potpore SAD-a saudijski režim bi se brzo raspao.

Najpopularniji sadržaj